Povratak ratnika

Ako pitaš da l' je boljelo,
samo bljesak munje i gotovo.
Priznajem da sam se bojao,
samo korak do vječnosti,
to nisu scene iz filmova,
tu nema statista,
krv je slana, ljepljiva.

I od borbe i od rana još je gori strah,
kad se vratim što ću naći u tvojim očima.
Još malo, par minuta do stanice,
još malo i ja ću znati sve...

Daj poljubi me, daj poljubi me
usnama mi svojim liječiš rane sve.
Daj poljubi me, kao nekada,
manje znače riječi od tvog dodira,
pomozi da zaboravim, tvoje srce zna
dječaka ratnika...

Kad zažmirim ista slika prolazi,
što smo mi to Bogu zgriješili.
Još malo, par minuta do stanice,
još malo i opet kraj tebe...

Daj poljubi me, daj poljubi me
usnama mi svojim liječiš rane sve.
Daj poljubi me, kao nekada,
manje znače riječi od tvog dodira,
pomozi da zaboravim, tvoje srce zna
ono što sam ja

Daj poljubi me, daj poljubi me
usnama mi svojim liječiš rane sve.
Daj poljubi me, kao nekada,
manje znače riječi od tvog dodira.
Daj poljubi me, daj poljubi me
usnama mi svojim liječiš rane sve.
Daj poljubi me, kao nekada,
manje znače riječi od tvog dodira,
pomozi da zaboravim, tvoje srce zna
dječaka ratnika...