Osvit sutona

Možda je
Ovaj mrak
Naša realnost
Mjesto gdje
Živimo
Možda i nije stvarnost

Na tamu su
Navikle oèi
U njoj lakše dišemo
Uživamo
U samoæi
A iz tuðih duša krademo

Pogled ipak èesto
Leti negdje u visine
Tamo gdje je zvijezdama mjesto
Pa gore trazimo istine

[ref:]

Osvit sutona
Nudi mi svoj dlan
Da smiraj dosegnem
Osvit sutona
Potiskuje moj um
Da se pronaðe

A zvijezde kao rupe
Na zastoru što nas guši
Daju svjetlo s drugog svijeta
Svježu krv umu i duši